Izvor

Dobrodošli na moj blog



12.10.2009.

oprosti mi ljubavi...

Uskoro ce ponoć, i preda mnom je još jedna duga naprospavana noć... ponovno pred ocima imam tvoj lik, koji mi ne dopusta da zaspem. dodje mi znas da te poželim bas kao nekada. Pokusavam shvatit tko si mi zapravo ti? dali mi te je Bog poslao kao kaznu ili kao nagradu? sto mi vise vrijedi u zivotu , kad izmjenimo koju rijec..ili tuga i samoca u nocima poput ove.. ti si za mene uvijek bio savrsen.ti jednostavno znas biti ono sto treba.iako sam svjesna da me ne volis.u meni još zivi nada, da cemo se sresti ponovo, da ce nas sudbina ponovo na isti put navesti..bas kao nekada! i svaki put kad se tebe sjetim, nemogu sakriti da sve ono sto smo nekad imali, u meni još postoji..znas li da te ponekad tako silno zelim opet vidjeti?dotaknuti te? vec danima ti pokusavam naci manu, koja ce me natjerati da te zamrzim...i smnognem snage zavolheti nekog drugog..ali sve je to uzalud!! svaka tvoja mana, na kraju postaje i simpaticna...i samo još vise pridonosi tvojoj neodoljivosti... iz dana u dan, svakoga usporedjujem sa tobom.ali nitko nije kao ti..nitko se ne smije kao ti..nitko nema plave oci, bas kao ti..nitko nije njezan kao ti.. to jednostavno nisi ti, to nije moj san..osoba koja je moj zivot.moje sve!! koliko sam samo puta zaljela da te nikada nisam ni vidjela, upoznala onaj dan..koliko puta sam zeljela ubiti ove osjecaje u sebi.ali neke se stvari jednostavno dogode, one nemaju veze s nama! pokusavam doznati, koju ulogu uopče igram u tvom zivotu? znas li ti da ja uopče još postojim? ali kako god okrenem, ja sam ta koja gubi. jer nemože dobiti, ono sto najvise zeli-tebe!! ponekad te ponovno zelim nazvati, cuti tvoj glas..pa makar i spistiti slusalicu..ne izustiti nijednu rijec.. ali shvacam da to nema smisla.. polako, ali sigurno..postao si dio mene!! i to me izludjuje. na koju god stranu da krenem, vidim tebe..samo tebe..i to me polagano ubija!!! zelim okrenuti novi list, i kreniti dalje...doista to zelim..ali ne mogu.. tuzno je kako sve prolazi, kada najvise od nekoga ocekujes.. shvacam da me ne volis, i ja tu doista vise ne mogu nista. svake noci placem, jer se nemogu pomiriti sa stvarnoscu.. ponekad mislim da je sve ovo sanjam, da cu se probuditi, i shvatiti da je sve to bio san..ali nije..ovo je gorka stvarnost, istina!! s toliko boli ti sve ovo pisem..suze mi ne prestaju niz obraz da klize.. oprosti mi ako sam te zbog icega povrijedila, vjeruj mi nije namjerno!! tesko je kada preko noci nekog izgubis, kad zivot toliko zna da zaboli, kad ti nema tko cuvati vise oslonac,kada sviju razocaras.. kad te nitko ne razumije.. sve sto sam napravila tebi, bilo je krivo. i zbog toga mrzim i samu sebe, ali vrijeme se vratiti ne može. znam da tebi ovo ne znaci vise nista, znam da ti je možda cak i smjesno.. jednoga dana možda i shvatis koliko sam te voljela.. možda se i ti jednom ovako zaljubis, a ta ti ljubav ne bude uzvracena.. u zivotu sam samo imala tebe, i samo sam tebe zeljela.ali još te volim, ali te vise nikada necu imati.probala sam, ali ne mogu pronaci nacin da zaboravim ovu ljubav, tebe..ovu bol sto me cijelo ovo vrijeme gusi. pitam se, zasto ti sve ovo pisem?!neznam ni sama.. sto uopče imam od ovoga?nista!! sto još cekam, zasto još placem? kada znam da te vratiti ne mogu.. još uvijek se slamam, nedostajes mi sve vise.. neznam dali si ti moja nagrada ili kazna, ali mogu ti reci još samo jedno.. ....oprosti mi sto te volim....

11.10.2009.

znam

Znam, jednom ću te opet sresti, srce će lupati jako, znam, želim te opet sresti, a znam, da ne treba tako. Srest ću te opet ponovo, nakon svih ovih godina, odavno te videla nisam, i odavno nisam tvoja jedina. Znam, da ću te jednom sresti, i da ti tada neću reći, sve što godinama čuvam u sebi, neću ti reći ono, što krijem, ono, što osećam prema tebi. Kada te sretnem biću nema, kao da prvi put te vidim, kada te sretnem biću kao sena, ništa ti neću reći, jer se stidim. Prećutat ću tada mnogo toga, što bih želela tebi reći, neću ti reći, da te sanjam, da sanjam o onoj davnoj sreći. U snovima mojim često te sretnem, i tamo ti kažem sve, što želim, i na kraju ti uvek kažem istinu, da srce sada sa drugim delim. Puno je godina prošlo, promenilo se mnogo toga, al' ti si zauvek bio i ostao, maleni deo srca moga. Znam, da ću te jednom sresti, i znam, da ću zaplakati tada, jer znam zauvek istinu pravu, prva ljubav ne bledi nikada!

11.10.2009.

Smeđe oci

Ti si andzeo smeđih ociju Od kada te znam sanjam bijelu kociju Sanjam tebe i nase svatove srece Sanjam nešto što desiti se nece.... I kad se probudim ... Sve je bio samo san.. Pitam se kako ,prezivjet novi dan.. Bebo fališ mi....Falim li ja tebi... Znam da Volim te i da trebao nebi.... Ref: Njene oci .oci smeđe boje.. Zarobiše jado srce moje, Netražim mnogo, Samo želim malo srece... Tražim smeđe oci ali one me nece.. Nada u bolje sutra ,snagu mi daje Ljubav prema tebi draga vjecno ce da traje!!! Tako brzo zavolio sam nekog ... Lijepog anđela ,toplog srca mekog Kao postelja u decembarskoj noci ... Tako tople su i smeđe oci... O njenim ocima.... Romane mogu pisat, Za njen dodir danima zdisat, Ikad se budim...U njenu sliku gledam Zaista Bože ja samo lju trebam... Rekla je :žao mi je,sa tobom necu biti" Kaže volim te ,i nemogu to kriti.. Njene rijeci odzvanjaju u meni Jer moje srce pripada toj ženi.... ci Ti si andzeo smeđih ociju Od kada te znam sanjam bijelu kociju Sanjam tebe i nase svatove srece Sanjam nešto što desiti se nece.... I kad se probudim ... Sve je bio samo san.. Pitam se kako ,prezivjet novi dan.. Bebo fališ mi....Falim li ja tebi... Znam da Volim te i da trebao nebi.... Ref: Njene oci .oci smeđe boje.. Zarobiše jado srce moje, Netražim mnogo, Samo želim malo srece... Tražim smeđe oci ali one me nece.. Nada u bolje sutra ,snagu mi daje Ljubav prema tebi draga vjecno ce da traje!!! Tako brzo zavolio sam nekog ... Lijepog anđela ,toplog srca mekog Kao postelja u decembarskoj noci ... Tako tople su i smeđe oci... O njenim ocima.... Romane mogu pisat, Za njen dodir danima zdisat, Ikad se budim...U njenu sliku gledam Zaista Bože ja samo lju trebam... Rekla je :žao mi je,sa tobom necu biti" Kaže volim te ,i nemogu to kriti.. Njene rijeci odzvanjaju u meni Jer moje srce pripada toj ženi....

09.10.2009.

NA PRAVI PUT SAM TI MAJKO IZAS´O

Skender Kulenovic Mati moja: Stabljika krhka u saksiji. pod strehom pitoma kumrija. Vijek u cetiri duvara. Celo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim. Derviš s tespihom u tekiji. U mejtefu, u žutoj sufari i bijeloj bradi hodžinoj, ovaj i onaj svijet ugleda: Po kosi osjeti rosu meleća, na uhu crni šapat šejtana, u srcu prelest saraja džennetskih i stravu vatara džehennemskih, pred očima čengel strašnog Azraila što dušu vadi iz žila roba Božijeg. Djevojkom, s ledenog Šumeća pod kućom vodu je grabila đugumom i preko sokaka, zavrnutih dimija, rumenim je listovima trepetala kaldrmom grbavom pod kućom mokrim je nanulama klepetala od muških je očiju bježala: čista da dođe onome koji joj je zapisan, kadifa bijela i kap rose sabahske na njegov dlan. Na dan petput je od svog Allaha iskala taj da joj bude mlad i pitom k'o softa i k’o kadija pametan. Uz sokak ga je kroz mušebak snivala. Srmom i jagom u čevrme slivala. Svilom iz grla, podnoć ga zazivala: "Koliko je duga zima bila...." Na pjesmu: mjesečinu, na dlanove: čaške rumene Allahu otvorene, Allah joj njezin, na dlanu svoje milosti, spusti sa njezine zvijezde sudbine duvak paučinast, ucvao zlatima bogatu udaju: Te ićindije, Đugum i mladost iz ruke joj ispade i Šumeće ih odnese: fijaker stade pred avlijskim vratima, siđoše jenđije. Grlo i koljena britka strijepnja presječe. Srce glomnu. Glava prekrvi. "Tako ti velikog straha i milosti, on da mi bude dobar i ugasan i ne odmiči me u daleku tuđinu, i ne prepusti me zlojedoj svekrvi!" Premrlo krto joj tijelo U feredžu, u kabur tijesan, slijep, zagušljiv staviše. K’o ranjeniku, Glavu joj bijelim tulbentom Zaviše. K’o s ovim svijetom, s rodnom se kućom i Šumećem, u Šumeću suza, majci na prsima, rastajala. K’o mejita, obeznanjenu je u fijaker unesoše, i dva je ata, k’o na onaj svijet, zanesenu ponesoše i k’o kadifu bijelu i kap rose sabahske mom je ocu donesoše. Usnom i čelom, tri nove ruke poljubi: svekru, svekrvi, njemu. I kako tada sakri pred njim oči, nikad mu više u njih ne pogleda. Nit joj bje softa, niti kadija ! Pred svitanja, prigušljiv dah i lampu, uz mrtvi sokak batrgav mu je korak osluškivala. Pjanom, kundure mu obljuvane odvezivala. Stranca, pitomošću srne zalud ga je prodobrivala. Voskom podova i mirisom mivene puti, svjelinom odaja i grla, kajmakom na kahvi, cimetom jela i tijela, zalud ga je, zalud dočekivala: Sljepočnice nikad joj ne dodirnu dlanovima dragosti, već je istrga klještima požude. Poslije svakog poroda, šamijom se mrkom podnimljivala. Zelene nokte u tjeme joj je svekrva zarivala: Bez njenog pitanja ne dahnu. U četiri tupa duvara klonulo je othukivala "Golemo nešto, golemo sam ti skrivila"- Allaha je zazivala - svakog klanjanja. Na tespih žuti suze ćehlibara, na žute usne: zapis koji šapće, na dlanove: žuta, Allahu otvorena sureta, Allah joj njezin, prstom svoje milošte, otrese sa njene zvijezde sudbine rosu vedre rumeni nur u pomrčinama: Te noći, ja joj se rodih: sin ko san! Izažeh joj se iz krvi: Bijeh joj razgaljenje u grčinama Odlomih joj se od srca: Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama. Bjeh joj sunce u cetiri duvara. Hasis tupim mozdinama. Ko pjenom smijeha, sapunicom je omivala butice mi rumene, ko u dusu, u pamucne me uvijala pelene. Dojkom ko hurmom na usta mi je u besici slazila. Ko u svoj uvir, na dojku je uvirala u mene. Nad dahom mi je strepila ko jasika. Da joj ostasam - Allaha svog je molila - ko jablan uz vodu, i da joj ubijelim,urumenim ko djevojka pod samijom, i da joj upitomim ko softa pod ahmedijom da joj ne budem kockar ni pijanica, nego sve skole da joj izucim, i da joj budem ucevan i ljudevan i kucevan, i da se procujem u sedam gradova pa da me onda na glasu kucom ozeni, pticom iz kafeza, koja ne zna na cem zito, na cem vino raste, o kojoj se prvi momci izlaguju petu da su joj i pletenicu vidjeli, o kojoj krmeljive ebejke sapucu ko o sehari mirisnoj zakljucanoj. Kucom i dusom mir i bogatstva da joj rasprostrem, kucu i dusu bajramskim slastima da joj zalijem, pa kad joj se vratim iz carsije, podvoljak da mi udobrovolji sofrom raspjevanom, nevjestom sjetovanom, a kad joj od srece i godina ohlade kapci ocinji, ja,vid joj ocinji, na svojim da je rukama, sretnu i mrtvu, u kabur meki polozim ko u dusek dzennetski, zemlji i Allahu njezinom da je predadnem pravednu... A trut begovski i rakija, u ocu muska pomama - kucni hajduci vukodlaci - kucu i dusu joj ko vode rastakahu, dok jedne noci dodje poplava, odnese zemlje i kmetove, a zadnji dukat,sto joj ostade, zadnje zrno bisera, zadnji cilim pojede rz begovski bezruki i glad bezoka: Rodnu kucu prodasmo i gola cerga postasmo, plasljiva,kirajdzijska... Od tespiha su joj jagode drvenile. Od aminanja joj usnice mavenile. Ko trulez slezenu memla joj je progrizala zelena dva zuta obraza u cetiri siva duvara. Pijavica gladi tjemena nam je nesvjesticom sisala. A ona, ko zemlja pregladnjela, u zile sinu-jablanu svoj zadnji sok je brizgala: Od starog zara haljine mi skrojila da joj u skoli ne krijem golih laktova, a kad joj se vracah s knjigama, s gladju u mozgu, sa zimom pod noktima, dva mi je promrzla krompira gulila i nekakvu mi pticu bajala koja je pjevala kad joj je bilo najgore: Samo da jednom kucu i srce joj napunim i na put pravi da joj izadjem...

09.10.2009.

UTJEHA OČIJU

Draga, ovaj grad što žut i sivkast tutnji Pije svakog dana krv iz moga tijela, I ja sahnem, sahnem, u zloj nekoj slutnji Da se bliži starost krezuba i bijela. Draga, ovdje mene često žudnja svlada Za veselim mirom livada i voda, Za šumama punim sjenaka i hlada I za tromim letom oblaka i roda. Onda tražim tvojih očiju dubljine što ko plav i zelen bezdan mirno sjaju: U njima su nebo, rijeke i nizine, Vrtovi i kuće, k'o u junskom kraju. U njima je hlad i svježina vrbika; Pod granama sjenke počivaju, duge; Kroz granje se vere satir, moga lika, Malko sulud i pun zagonetne tuge. Povrh žita što se suncem zapaljena žute i crljene, lete ptice neke; Lete, k'o odrazi drugog svijeta snena, Na obale neke svijetle i daleke. Draga, sve to jedna vizija mi biva, Iz očiju svet i čudan predjel sijeva. Onda tonu stvari, jedan svijet se skriva. Mirno u dnu junsko veče dogorijeva.

09.10.2009.

VJECNI PRSTEN

Sve će ove stvari jošte jednom doći kao što su bile i kako su prošle, i ti crni dani, i te plave noći, i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle; Jednom tamo poslije hiljada, hiljada i hiljada ljeta opet ćemo naći ista svježa čula, ista srca mlada, i taj nježni osmijeh, blagi i domaći. Tada opet jednom nad svladanim grobom motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem. Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom, i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem; Samo ipak neće tada, nadajmo se, da nas jošte taru ove brige ružne, i da polet u vis događaji kose i plamen za ženom naše usne kužne. Pa da barem tada, za tisuć tisuća i tisuću ljeta, i još mnogo veće, primimo na naša srca uzdišuća, kao nikad doslije, jedan uzduh sreće.

24.09.2009.

josuvjekte volim

Dok vjetrovi placu nad brezama bjelim, usne moje sapucu JOS UVJEK TE ZELIM! Jos nikog nemam i necu kraj sebe, jer moje srce voli i ceka samo tebe....

23.09.2009.

dženetu

Što sam sinoć lijep san usnio da sam s ovog svijeta preselio, pa me vode iz mog kreveta, otvaraju mi kapije Dženneta. Zlatni ibrik u ruke mi daju, sa izvora vodu zahvataju; to je izvor od meda i mlijeka, džennetlije takva nagrada čeka. Džennetlije meni se raduju pa mi izvor Kevser pokazuju, jer ja nisam žalio imetka pa me takva nagrada dočeka. Probudih se i odmah zažali´ što se sanak neće da nastavi. San će odsad pouka mi biti, samo dobra djela ću činiti.

23.09.2009.

Emina

Sinoc, kad se vratih iz topla hamama, Prodjoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S' ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kada šece i plecima krece... - Ni hodžin mi zapis više pomoc nece! Ja joj nazvah selam. al' moga mi dina Ne šce ni da cuje lijepa Emina, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bašti džule zalivati ode; S grana vjetar duhnu pa niz pleci puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi, A meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, No meni ne dodje lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje, alcak, što za njom crko

23.09.2009.

Okrutni oproštaj

Upoznao sam te okrutnu na rastanku. Videh te kako odlaziš Kao vojnik koji u smrt ide Bez milosti za onog ko ostaje. U tom času nisam imao snage da te pogledam. Od tebe, zatim, ni glasa više, samo tvoja slika, Neumorni drug, i tvoja šutnja Zastrašujuća kao bunar bez dna. Zanosim se da bi me ponovo Mogla zavoleti I trazim te i čekam da se vratiš, Da bih te video izmenjenu I ljutit ćeš se na me Što sam se usudio da ti prkosim U ljubavi i sasvim nepotrebno.


Stariji postovi




KALENDAR

<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031